Iako loše ocjenjen i nepoznat gledocima, ovaj film je pravi izgubljeni dragulj koji sam pronašao. Akcija, komedija i nekoliko ljudi u jednom napuštenom hangaru u Bostonu 1978. godine gdje razmjena oružja i novca krene naopako.
Najveći problem koji svako može imati gledajući ovaj film je to što se radnja odvija u jednoj prostoriji. Ovaj način snimanja filma se naziva Bottle movie, poseban vid žanra filmova čija se radnja odvija u jednoj prostoriji. Većina ljudi ga je izgritikovala zbog dosade koju je stvorio prilikom gledanja, ali mislim da treba dati šansu ovim filmovima koji su više od prosječnih priča o kriminalcima.
Ova priča kao i mnoge druge započinje laganim upoznavanjem glavnih likova koji dolaze na mjesto sastanka razmjene. Odušvljen sam glumcima u ovom filmu. Neki od njih su Sem Rajli, Majkl Smajli, Bri Larson koja je osvojila oscara u filmu Room (2015), Kilijan Merfi koji nam je poznat i svoje glume u Preaky Blinders, Armi Hamer i Šarlto Kopli. Za mene nisu samo glumci bili razlog gledanja, ono što me je najviše privuklo je produkcijska kuća koja je napravila film, moja omljena, A24.
U filmu ne postiji jedna glavna uloga, jedna osoba koja je bitna u filmu. Svi oni upotpunjavaju priči i stvaraju radnju svojim ponašanjem.
Harry: Hey, I like your cardboard armor.
Vernon: It’s protection from infection.
Priča započinje okupljanjem dvije grupe ljudi na razmjeni oružja i novca, ali ubrzo započinje ono što je fascinantno za film, a to je mexican standoff. Ubrzo nakon okupljanja dolazi do nesporazuma i prvi metak biva ispaljen, neko je ranjen. Još više metaka lete na sve strane, ljudi bježe iza zaklona na zemlji. Niko ovo nije očekivao. Sada su svi zaglavljeni i pucnjava ne prestaje do kraja filma. Jedna strana pokušava da dođe do novca i pobjegne, dok drugi ne mogu to dozvoliti. Svakako je bitna i humoristična strana filma koja vraća ovaj film iz monotone priče baš kada treba.
Bitno je reći i da film ima dosta dijaloga među glumcima, što je dobro u film koji je baziran na pucnjavi. Sa vremena na vrijeme jednostavno prestanu pucati jedni na druge i počnu se derati i pričati, dok ponovo neko ne zapuca ili zamota svoje rane.
Trenutak kada je film za mene počeo biti pravo zanimljiv kada se pojavi treća strana pucača sa snajperom. Ovo potpuno baca naše likove iz mjesta i stvara novi problem sa kojim se moraju sukobiti i preživjeti ga.
Prašina sa Marsa 