U pitanju je jedan od onih filmova koje ne možete shvatiti, a da ne pratite svaku sekundu i svaku riječ. U suprotnom nećete sve povezati, jer je neobičnost i zbunjivost radnje filma velika.
Iako na prvi pogleda predstavlja neku dramu i depresivnu priču jedne žene koja samo želi da ostavi svoga momka. Već u trenutka kada pomislite da je neki kliše počinju da se dešavaju jako čudne stvari i zbog toga bih ja podijelio ovaj film na četiri dijela koji bi mogli funkcionisati kao zasebni dijelovi.
Ali prije toga nešto o produkciji. I’m Thinking of Ending Things je režirao Čarlia Kaufmana, čovjek koji je napravio i napisao scenario za film Eternal Sunshine of the Spotless Mind (2004). Što je postavilo ljestvicu za ovaj film mnogo više nego bilo koji drugi, jer očekujemo nešto u rangu ovog remek-djela. I kao što sam očekivao dobio sam nešto slično i drugačije u isto vrijeme. Film je bio za mene što ću ponoviti više puta veoma zbunjujuć i jako neobičan, ali u pozitivnom smislu. Imamo puno dijaloga, scena koje su teške i smiješne, životnih pouka i poruka.
Film je baziran po istoimenoj knjizi kanadskog pisca Ijana Rida iz 2016. godine.
Priča ovoga filma počinje prvim činom, kako bih ga ja nazvao, upoznavanja mlade neimenovane žene (Jessie Buckley) koja se odlučuje da ostavi svoga momka Džejka (Jesse Plemons) sa kojim je u vezi oko dva mjeseca. Za početak pratimo vožnju ovog para u automobila, dok putuju da puznaja Džejkove roditelje na farmu, po prvi put. Ova vožnja je prepuna dijaloga među njima dvoma, ali bitnije je to što slušamo misli ove žene što je bilo opuštajuće, depresivno.
Drugi dio je dolazak na farmu i trenutka kada ovaj film prestaje biti dramica i postaje triler. Dešavaju su brojne neobične stvari zbog kojig ćete pomisiti da gledate M.Najt Šjamalanov film The Visit (2015). Od ovoga trenutka film postaje sve osim realnog, sve postaje moguće i neočekivano. Nevjerovatna je količina detalja kroz priču koju dobijama o svima koji glume. Scene se sjeku i nastavljaju u potpunom drugom smjeru nego što su tekle, zbog zbunjujućeg elementa promjene godina roditelja Džejka. Pod tim mislim da oni kroz različite scene, imaju druge godine i na taj su način prikazani, od mladosti do bolničkog krevena. Večera koju se jeli sa Džejkovim roditeljima koji takođe nisu imenovani, postaje jako čudna kako razbogovor teče. Od problema sa bjesom koji Džejk ima, blesti koje imaju roditelji, do tajnog prijatelja koji zove našu glavnu glumicu.
Treći dio započinje vožnjom od farme ka gradu, tokom snježne oluje, koja postaje prekretnica u filmu i vodi nas ka kraju. Tokom ove vožnje imamo samo dijalog, puno dijaloga o mnogim tema, ali i malo svađe među njima. Na putu Džejku ogladni i odluču da svrati u neki restoran da kupi sladoled. Jedna od radnica koja radi tu pokušava da upozori mladu ženu o nečemu šta nije mogla objasniti ili reći.
Nastavljaju svoju vožnju, ali Džejku i njoj se ne sviđaju preslatki sladoleti, ali nisu ih mogli bilo gdje baciti i Džjek skreće sa glavnog puta i vozi ka srednjoj školi u koju je išao, tamo pronalazi kantu. Nakon toga u automobilu se počinju ljubiti; nekakva paranoja uhvatI Džejka koji je vidio da ih gleda domar.
Domar je četvrti i finalni dio filma. Objašnjenje radnje i svega čudnog šta se desilo. Ali za to morate pogledati film, koji će vas oduševiti sve više kako ga budete gledali. Nažalost za mene ostaje pitanje koje možda jedino knjiga može odgovoriti: „Da li bi ona stvarno ikada prekinula ovu vezu?“.
Film je dostpuna na Netfliksu od 4. septembra 2020. godine, dok je imao premijeru samo u izabranim bioskopima. Definitivna preporuka.
Prašina sa Marsa 