Jedan od najboljih filmova po istinitoj priči koji je do sada urađen. Zamislite ovu situaciju. Idete hajkovati malo sami po kanjonu Moab u Juti, ali slučajno se okliznete i kamen vam padne na ruku i sada je ne možete izvući između kamena i stjene. Šta biste uradili, ako znate da nemate signala, nemate pomoć niti ikoga kilometrima oko vas?
I’ve been moving towards it my entire life. The minute I was born, every breath that I’ve taken, every action has been leading me to this crack on the out surface.
Aron Ralston (Džejms Franko) odlučio je jednog jutra otići na hajking i spletom okolnosti mu se baš desila ova situacija. Film je veoma pokazao načine na koje se Aron borio u toj situaciji. Rijetka, ali bolna priča počinje za njega. Džejms Franko je odlično odglumio ovu ulogu, s obzirom da je više poznat nama kroz komedije.
Na ovu solo avanturu je krenuo 26. aprila 2003. godine, ali naravno iako zvuči kao kliše, a istina je, nikome nije javio gdje ide. U filmu gledamo osobu koja je svjesna svoje situacije i ona će trajati pet dana. A šta će se tada desiti, saznajte u filmu ili pročitajte spojlere ispod.
Mom, Dad, I really love you guys. I wanted to take this time to say the times we’ve spent together have been awesome. I haven’t appreciated you in my own the way I know I could. Mom, I love you. I wish I’d returned all of your calls, ever. I really have lived this last year. I wish I had learned some lessons more astutely, more rapidly, than I did. I love you. I’ll always be with you.
Kao pohvalu za film treba napomenuti da je nominovan za šest Oskara. Nažalost nije osvojio ni jedan.
Željni ste teške priče koja će vas dotaći u dubinu srca? Ovo je film pun boli, patnje, usamljenosti i kraja o kome jedino možete razmišljati. Film će vas ostaviti da razmišljate sigurno satima nakon gledanja. Na IMDb rejting 7,6/10 sa 335 hiljada ocjena. Dok mu ja dajem osmicu iz divljenja prema priči i samom Franku.
Spoilers Alert!
Da skratim ovdje. Aron je napisao knjigu na osnovu koje je napravljen film. Pa tako znamo sve detalje oko ovog događaja koji je preživio. Aron je proveo pet dana zaglavljen u kom kanjonu, potrošio je vodu, hranu. Izgubio je svaku nadu. Posljednje trenutke je snimao svojom kamerom. Ali u posljednjim trenucima je odlučio da uradi ono što rijetko ko od nas mogao uraditi.
This rock… this rock has been waiting for me my entire life. Ever since the day i was born.
Na kraju filma i borbe našeg junaka, Aron odlučuje da odsječe svoju ruku kako bi pobjegao iz ove smrtonosne zamke. Nažalost njegov nož nije bio dovoljno oštar da taj čin uradi brzo, već je bio jako bolan i dug. Tako da ova scena ostavlja mnoge gledaoce zaprepaštene ili je makar tako mene ostavio.
Prašina sa Marsa 
2 thoughts on “127 Hours (2010): Ne hajkute sami”