Spoilers Alert!
Nalazimo se u društvo gdje je zabava na prvom mjestu. Okupljamo se ispred naših ekrana, nebilo to na telefonima, računarima, televizoru ili u kinu. Filmovi, serije, sve to je naš način da skrenemo pažnju od stvarnosti. Ali ta stvarnost je sada tu u ovoj fascinantnoj seriji Undone u produkciji Amazon Studija.
Širina jedne serije, koja ima samo osam epizoda koje traju po 20 minuta, može se opisati stalnim trenucima izgubljene svjesti o stvarnosti.
Sometimes, I only think about myself and not other people I could hurt.
Koliko je potrebno da jedna osoba izgubi tok stvarno bez mogućnosti prihvatanja jedne činjenice da je sve to u njenom umu da je bolest i da je njen život osuđen da budem takav do kraja. Njena prića me je dovela do pitanja da li smo mi svi u nekom smislu izgubljeni čekamo taj dan kada će nam se neko javiti i reći da možemo sve promjeniti kao što i trebamo.
I’m so sorry I almost died at a bad time. That was super selfish of me.
Šizofrnija kao bolest i stanje jedne osobe ne možemo opisati kao takvu, moramo se zapitati kako je takvim osobama, šta oni tačno misli i vide. Ova serija nas uvodi na neki način da nam ukaže da takve osobe ne mogu ili ne žele prihvatiti svoje stanje. Da je možda sve to laž, da su oni u pravu, ali ne mogu reći, utisak kakav sam ja dobio je da moramo više paziti na naše bližnje i one koje su tu ali ne vidimo da ih moramo pitati, da li su dobro, sta se desava. Koliko ste puta bilo u situaciji da od jednom saznate da vas prijatelj više ne osjeća nista ili da ima negativne misli. Koliko puta danas nam moraju pričati da smo svi na neki način pitali sebe da li je ovo stvarno? Da li ja želim ovo? Da li nesto nijeu redu sa mnom? Koliko puta moram patiti da postane bolje? Da li će ikada biti bolje? Da li moram konstantno zadovoljati se nekim stavrima da se osjećamo malo bolje?
Serija me je dovela do ovih pitanja, ne znam da li će vas ili da li ćete imati drugačije mišljenje od mene. Bitno je da malo sjednemo i popričamo sami sa sobom, da vidimo gdje smo i šta stvarno želimo da radimo sutra. Jer to sutra možda neće biti isto kao prije.
Prašina sa Marsa 