Film koji je čisti kliše, ali donije svježu ideju na sto ove godine. Misteriozna soba koja ispunjava sve želje onih koji su u njoj.
Na početku svake dobre priče potrebna je tužna prošlost, pravi razlog zašto je neko želi da promijeni svoj život. Tako bračni par Kejt (Olga Kurylenko) i Met (Kevin Janssens) koji se preseljavaju u novu, napuštenu, kući gdje nema nikoga. I naravno ne tako kasnije saznajemo da je tu ubijen bračni par prije 40 godina. Ali to nije najveći kliše! Naravano, ostali su na primjer da je Met neshvaćeni umjetnik, Kejti je nesrećna žena koja je imala dva pobačaja. Useljavaju se u napuštenu kuću. Čak mislim da ima scena kada ptica pogine kada udari u prozor.
Flattery will get you everywhere.
Pravi film dobija svoju priču odmah na početku kada Met pronađe skrivenu sobu sa metalnim vratima koja je bila prekrivena tapetama. Soba je kao i svaka druga prazna, stara, ali jedne noć nakon svađe sa Kejt, Met koji je pio u toj sobi zaželi još jednu flašu viskija i nakon nekoliko sekundi nova flaša se pojavila.
Ujutru Met pokazuje moći sobe Kejti, koja je jako zbunjena, tek nakon što joj se i samoj želja ostvarila počinje vjerovati.
Šta sve mogu zaželjeti, a šta nisu? (Spoiler Alert)
Soba je misterijozna naprava za koju je režiser u intervjuu rekao da je trebalo u priči biti otkriće da je to izum Nikole Tesle, ali da to nikada nije implementirano. Ona je naprava koja ispunjava želje, sve što poželite stvoriće se u njoj. Pare, nakit, hrana, odjeća, sve što poželite!
Kejt i Met su poželji sve ovo, ali i više od toga. Oni su želji dijeti i soba im je dala bebu, ali po kuju cijenu. Sve mora imati posljedice, pa će ova želja biti opasna.
Ali šta oni nisu zaželjeli, da li su pokušali, pa im se nije ostvarila. Ja bih pokušao zaželjeti neke stvari koje ne postoje, kao mašinu za putovanje kroz vrijeme. Mislim da bi takve stvari zakomplikovale film, pa samim time i nismo vidjeli ovakvu ideju. Film je dao mnogo, ali ne na najbolji način, sam vrhunac je bio brz i onda imamo reakcije i scene koje nismo očekivali.