Film Džoela i Itana Koena iz 2013. godine Inside Llewin Davis, je mračan, hladan pogled na folk scenu Njujorka 1961. godine, prateći izgladnjelog umjetnika u Grinvič Viledžu, svirajući u sada čuvenom kafiću Gaslight, gdje je Bob Dilan započeo svoj uspon. Međutim, braća Koen uspjevaju da urade više nego samo da ispričaju jednostavnu izgladnjelu umjetničku priču, a centralni motiv folk muzike zapravo sjajno služi kao metafora depresije.
Nekome, negdje nakon čitanja ove recenzije javiće se ideja i ogromna želja da pogledaju ovaj film. I nadam se da će im promjeniti trenutno stanje ili makar pomoći u traganju za razumijevanjem. Tema depresije odraslog čovjeka, neuspjelog muzičara, tehnički beskućnika, sa umirućom vatrom u sebi provodi jednu sedmicu u putovanju kroz koje će dobiti novo iskustvo sa kojim će shvatiti razlog svog postojanja ili ipak možda neće. Na vama, kao gledaocu, ostaje da na kraju filma odlučite šta se i na koji način desilo u filmu sa Luinom.
Pratimo Luina Dejvisa (Oskara Ajzaka) koji svoju muzičku karijeru ne može nikako da podigne sa dna. Njegovi dani koje mi pratimo su u stvari više fokusirani na njegovu situaciju traženja stana gdje će prenoćiti. Život mu nije najbolji, prijatelji i poznanici ga skoror i ne vide kao osobu, a njegova folk muzika je nešto što ovaj film čini savršenim za gledanje i slušanje.
Gledajući ovaj film nisam mogao a da se ne pitam šta se desilo ovoj osobi da dođe do ove situacije.
Smrt muzičkog partnera
O temi koja je provukla kroz čitav film znamo u stvari malo, ali konstantno smo napominjani na to. Luinov muzički partner sa kojim se snimio album je preminuo, ne znam zašto, ali na njega je to ostavilo ogroman i bolan trag zbog kojeg nikada ne želi da svira sa nekim i želi ostvariti solo karijeru.
If it was never new, and it never gets old, then it’s a folk song.
Putovanje
U sredini film on putuje do Bostona sa dvojcom likova koji ni sam ne znam šta su trebali predstavljati, ali to putovanje je nešto šta je otvorilo oči Luinu. On tu saznaje koliko u stvari svijet ne brine o njegovoj muzičkoj karijeri. Kada se vratio sa putovanja osjećao je, ako i mi gledaoci, da je prošlo više vremena nego u stvarnosti.
I’m tired. I thought I just needed a night’s sleep but it’s more than that.
Mačka
Llevin na kraju saznaje da se mačka koja je pobjegla i našla put kući zove „Ulisses“. Ulis je latinski oblik „Odiseja“, heroja iz grčke mitologije koji je krenuo na put i put kući pronašao mnogo godina kasnije, protiv nevjerovatnih šansi.
On kroz film nosi mačku i ona predstavlja više stvari. Za nekoga je to sreća koja je tu, ali je on nikada ne uzima. On sebe kažnjava, misleći da nije vrijedan normalnog života. Drugi pogled na mačku je da ona predstavlja njegov život i prošlost koju mora ostaviti iza sebe, ako želi ići naprijed. Što je i predstavljeno tako tokom jedne scene pri kraju filma.
Džol Koen je primjetio da „film zapravo nema zaplet. To nas se u jednom trenutku ticalo; zato smo ubacili mačku unutra“.
Pjevački glas Majka, Luinovog preminulog muzičkog partnera, je Marcus Mumford iz benda Mumford & Sons i suprug glumice Keri Muligan.
Svi film koji prave na teme despresije i životne borbe za postojanjem i pripadnošnju su uvijek pod burnim predrasudama od javnosti. Niko ne nemože napraviti savršen film, pogotovo kada govorimo o teškoj temi koju mnogi ne smatraju ozbiljnom ili interesantnom za gledanje.
Režiseri: Braća Koen
Glume: Oscar Isaac, Carey Mulligan, Justin Timberlake, Ethan Phillips
Žanr: Komedija, Drama, Muzika
IMDb: 7,5 – 141.000 glasova
NASLOVNA: themarysue.com
Prašina sa Marsa 