Čitam slučajno neki tekst o potencijalnim nominacijama za Oskara i pročitam neki novi film The Midnight Sky na Netfliksu. Upravo izašao, hajp se podigao oko njega i svi kažu „vau“. I hajde da pogledam šta je u pitanju. Nije loša ideja, glumi Džordž Kluni, zanimljiv je trejler i počnem gledati.
Na početku imamo predivne vizuelne efekte svemira i naše planete, a u isto vrijeme se upoznajemo sa glavnim likom Avgustinom (Džordž Kluni), na Artiku u 2049. godini. Vidimo da na nekom izolovanom djelu planete koju napuštaju svi ljudi helikopterima, sada sam i već ostarjeli čovjek sa zdravstvenim problemima, ali to nije sve šta je loše u ovoj priči.
Saznajemo da naša planeta umire i sa njom polako svi ljudi umiru sa povećanjem zagađenosti vazduha, ali postoji šansa da se civilizacija spasi. U pitanju je svemirski broj Ither, sa timom astronauta i naučnika, čija je misija bila da putuju do Jupiterovog mjeseca K-23 da provjere potencijal za naš spas i život na toj planeti. U međuvremenu njihovog putovanja planeta je već ubila skoro sve ljude na planeti i time su oni zakasnili, ali oni to ne znaju jer nemaju kontakt sa planetom.
Film je baziran po romanu Lili Bruks-Dalton iz 2016. godine pod nazivom Good Morning, Midnight.
Samo jedan čovjek, Avgustin, je ostao u jednoj stanici na Artiku i pokušava da stupi u kontakt sa brodom. Jednog jutra, na početku filma, iz nejasnih razloga pojavila djevojčica Ajris (Caoilinn Springall), koja je na prvi pogled napuštena tu. Ovo je film u pravu pogledu slow-burn žanr, razvučen toliko da počnemo osjećati samoću i dužinu dana u filmu koje likovi preživljavaju. Muzika u filmu je veoma tiha u pozadini, to su više ambijentalni tonovi.
You know, there’s no rule that says you have to touch everything.
Avgustin
Da skratim prepričavanje filma, jer je i meni počelo zvučati kao pravo dobra priča za film, moram naglasiti da mi se film nije svidio. Prije svega imamo previše scena koje su nebitne za Avgustina na svemirskom brodu, imamo dvije odvojene priče, pa čak i flešbek šta se desilo sa timom astronauta na mjesecu K-23. Sam tim na Itheru je veoma bitan za priču filma, ali ja o tome neću pisati.
Djevočica Ajris, ima samo jednu funkciju dok je sa Avgustinom, a to je da mu pomogne psihički kako njegovo zdravlje počinje da naglo propada i dolazi ko zaključka da će umrijeti uskoro. Ali stvari na Ither koji je blizu naše planete nisu ništa bolje nakon što nalete na polje asteroida koji ošteti brod.
Iz trenutka u trenutak, kada promijenimo scene između naše planete i broda imam osjećaj da gleda dva različita filma. Kao neka dva nepotpuna i nejasna filma, koji se donekle na kraju spajaju u jednu priču i rješavaju se neka bitna pitanja koja smo se zapitali tokom gledanja.
I’m afraid we didn’t do a very good job of looking after the place while you were away.
U svakom slučaju jedna distopijska drama o spašavanju samog postojanje čovječanstva, a ne svih ljudi. Bitan je postanak, iako to značilo napuštanje svih ljudi na Zemlji vraćanje na K-23. Nije srećan kraj za Avgustina, ali okej priča o propadanju svijeta i problemima samoće u životu.
Film je mogao biti dosta bolji, pokazao je da ima potencijal, ali ni slučajno za Oskara ili neku drugu nagradu. Jedina kvalitetna stvar u filmu je vizuelno predstavljanje naše planete, kao i napeti element uz muziku. Ali je vidno tokom gledanja da nešto nedostaje, nešto da napravi ovaj film dinamičnijim ili privlačnijim za gledanje. To je moglo biti urađeno sa većom komunikacijom likova, jačom muzikom ili dramatičnijim krajem koji ne bismo mogli predvidjeti.
Džordž Kluni iako režiser, je bio dobar glumac za film, ali ne toliko da sam uživao u njegovoj glumi i ponašanju. Nisam vjerovao u osobu koju glumi. Bilo je potrebno da više znamo o samom liku prije početka radnje, a ne usput. Vjerujem da je knjiga mnogo bolje to opisla i imala više smisla za lik Avgustina.
Režiser: George Clooney
Glumi: George Clooney, Felicity Jones, Caoilinn Springall
Žanr: Drama, Fantazija, Sci-Fi, Slow-burn, Distopija
IMDb: 5,6 – 53.000 glasova
NASLOVNA: scifiscoop.com
Fotografije: netflix
Prašina sa Marsa 