Iako zasnovan po istinitoj priči američkog veterana Luisa Zamperinija, sve bi trebalo izgledati tačno i precizno, ali film ne daje taj utisak. Amerikanci su ipak uvijek u pravu sa adaptiranjem priče u film.
Film započinje laganim tonom, ali brzim preokretom započinje duga borba našeg junaka. Luis je već bio poznat u svijetu kao olimpijski šampion, ponos svoje porodice i pošten čovjek. Nažalost, to nije bilo dovoljno da ga ne pošalju u rat. Drugi svjetski rat ima mnogobrojne priče za koje niko nije čuo, niti će čuti. Ovo je samo ideja studija da obilježe ovog čovjeka u istoriji filma i naravno zarade novac.
Sada kada pogledate vidite mnoge probleme. Čitavu osobu, Luisa Zamperinija, su u nekim trenucima zaboravili i zapostavili. Za dva sata i 17 minuta puno vremena je dato nebitnim radnjama i likovima koji su na sceni filma bili samo nekoliko minuta.
Ti trenuci nisu ni dopunjavali priču i borbu o preživljavanju, većinu ljudi koji su bili zarobljeni sa njim su u potpunosti pogrešno iskoristili. Oni su trebali biti njegova podrška, motiv da preživi. Ali, čim bi oni stupili na scenu, u tom trenutku se Lusi zaboravlja, iako je tu pored te osobe. Pokušali su ne samo njega podići kao heroja, već sve njih koji su bili u ratnim zatvorima u Japanu. To je ostavilo utisak da gledate više priča iako je glavna Luisova.
Najboljih pet minuta filma, dešava se tek na kraju, kada dobijamo i sam naziv filma. Tada shvatamo da je Luis bio nesalomiv. To je scena kada svi ćute, gledaju, a naš junak stoji hrabro i ne plaši se smrti.
A moment of pain is worth a lifetime of glory.
Older Pete
Pravi Louis Zamperini preminuo je 2. jula 2014. Mogao je da gleda grubo urađenu verziju filma na laptopu rediteljke Andželine Džoli, dok je bio u bolnici, prije nego što je umro. Nekako je ispalo da trenutak kada je film urađen osoba umre, ali ostane zapamćena po filmu, a ne po svome životu.
Posle rata, Louis Zamperini se nekoliko godina borio sa PTSP-om i alkoholizmom. Na nagovor svoje supruge (pretila je da će ga napustiti), prisustvovao je ranom krstaškom pohodu Billi Graham-a, ponovo posvetio svoj život Hristu i oprostio otmičarima. Inspirisan moćnim Luijevim svedočenjem, Graham mu je pomogao da započne sekundarnu karijeru javnog nastupa.
This is the end, mates. No one knows you’re here… It’s best if you just resign to your fate.
Australian POW
Režiserka Andželina Džoli i scenaristi braća Koen su napravili odličnu filmsku dramu vrijednu gledanja, ali ne i pamćenja.
Zanimljivo, ali i ne poznato:
Nakon četiri godine od premijere ovog film izašao je i neočekivani nastavak pod nazivom Unbroken: Path to Redemption (2018). Nastavak je radio drugi režiser Harold Honk, kao i drugi scenarisiti i drugi glumaci, što je vjerovatan razlog da nikada niko nije čuo za ovaj film. Film prati priču nakon povratka Luisa u SAD i njegovu borbu sa PTSD-om.
Film je nominovan za tri ostaka, ali nije dobio ni jedan. Ova priča je zaslužila više od priče o patriotizmu i nesalomivim ljudima koji su bili u ratnim kampovima širom svijeta tokom Drugog svjetskog rata.
Prašina sa Marsa 