Od režisera M.N. Šjamalana, kojeg sigurno znate po svojim psihološkim trilerima, jedan film se izdvaja u vremenu kada je bilo loših njegovih filmskih ostvarenja. U pitanju je film Devil iz 2010. godine.
Film kao i svaki njegov rad prije ovoga je počeo sa mirnim događajem koji ubrzo prelazi u zbunjujući triler koji će se igrati sa vašim mislima. Svaki film na temu neke legende, vjerovanja ili mita mogu veoma lako ostaviti osjećaj straha, zbog njihove pozadine za koju ste možda čuli.
Ovaj put se radi ni manje ni više o Đavolu, kako i sam naslov filma govori. Iako od početka nije jasno zbog čega ovih pet osoba završe zajedno zaglavljeni u liftu, veoma brzo shvatamo da ih je sudbina stigla. Svako od njih ima mračnu pozadinu zbog koje je Đavo došao po svoje. Tih pet osoba su zarobljeni kada lift prestane raditi, svako sa određenim problemom i prošlošću koja je upitna kada vidite da je neko ubica među njima.
After my mother would finish her story, she would always comfort us. „Don’t worry,“ she’d say. „If the Devil is real, then God must be real, too.“
Ramirez
Ono što je stvarno privlačno u bilo kome filmu Šjamalana, je kao i uvijek obrt priče koji niste očekivali. Sa ovim filmom je napisana prava drama i napetost tokom gledanja. Nikada ne bih očekivao da se ovoliko uživim u radnju filma. Dok postoje nedostaci bolje glume, efektima i napetošću scena popravljaju film, ali zbog toga u isto vrijeme film ne dobija bolji prosjek od sedmice na ocjenama na bilo kojoj platformi.
Film je vrijedan gledanja, sa tim dajem definitivnu preporuka kao jedno dobro iskustvo gledanja filma M.N. Šajmalana, kao i uvijek. Kraj će biti veoma zanimljiv, jer ga vjerovatno nikada nećete očekivati.
Prašina sa Marsa 