Filmska drama sa kojom svakim korakom ulazimo dublje u dešavanje ubistva Notorijus Bigija i Tupaka, u Los Anđelesu, kroz priču detektiva i novinara 20 godina nakon ubistva.
Ovaj film nije dobio slavu, čak ni pet minuta popularnosti. Obično filmovi koji pokušaju objasniti neku istinu događaja, iz pespektive običnih gledaoca nikada neće biti pravaljeni kako treba.
A murder like that only goes unsolved, if police don’t wont to solve it.
Ne znam puno o samim ubistvima, većinu sam čuo u ovome filmu. Nisam nikada bio fan repa, ne vidim sebe u toj muzici. Ovaj film za neke predstavlja dugo očekivano pikazivanje, a za neke nešto što će zaboraviti nakon gledanja.
Jedini razlog mog gledanja su glumci, Džoni Dep i Forest Vitaker. Od početka film daje priču koja će vas zaintereseovati da pogledate čitav film, nećete moći sklopiti sve djelove. Samo problem je to što je film malo spor i već ste vidjeli ovakve filmove, policajci rješavaju slučajeve, ali ponekad skačete iz sadašnjosti u dešavanja 1997. godinu.
Pokazana je jedna teorija, jedna priča iz malo drugačijeg ugla. Film je adaptacija knjige LAbyrinth, Randala Sulivana.
Ko je umješan u ubistvo, šta će novinar Džekson (Vitaker) izvući za priču od Rasela (Džoni Dep), možemo samo vidjeti dio po dio filma. Ne dobijamo čitavu sliku do kraja.
I lost my family. For a case that I was unable to close.
Film je jednostavno prošao ne zapaženo u svijetu, ali zaslužuje gledanje. Možda spor, malo nejasan do kraja, ali gluma popravlja sve nedostatke. Na IMDb ima ocjenu 6,3/10.
Prašina sa Marsa 