Tod Filis, čovjek koji nam je donio trilogiju Hangover, sada donosi nešto potpuno suprotno. Film koji su mnogi nazvali remek-djelom 21. vijeka. Joker, film o nastanku negativca, koji ne zaslužujemo, ali razumijemo zašto smo ga dobili.
Prošle su tolike godine od prve pojave Džokera na filmskom platnu 1966. godine sa Cezarom Romerom, Džek Nikolsona 1989. godine, pa Hit Ledžerova legendarna verzija u filmu The Dark Knight, za koju je dobio oskara, do katastrofalne verzije koju ja stvarno volim u Suicide Squde sa Džered Letom kao Džokerom. I sada konačno verzija Džokera sa Hoakin Finiksom koja nas pušta u misli Artura kao jednog bespomoćnog i prosječnog građana Gothama koji je došao do tačke pucanja.
The worst part of having a mental illness is people expect you to behave as if you don’t.
Muzika i gluma su stvari koje ovaj film čine remekdjelom, one su svaku scenu, svaki kada napravile teškim i punim emocijama koje nas čine napetim. Vidimo da se muzika mjenja kako Artur sve više pada, u njemu smo vidjeli nadu koju svi imamo, nadu koja kaže da će nakon ovog pada sutra biti bolje, ali to se ne dešava. Svi smo u društvu osuđeni na pad koji sami moramo preživjeti, ali Artur nije više želio da trpi ponižavanje, osjećaj nepostojanja u društvu, neprihvaćenost, usamljenost, pa i te negativne misli koje samo ima. Ali ovdje morate znati da nije on odlučio da postane negativac, ovaj verzija Džokera je nastala zato što ga je društvo natjeralo.
Hoakin Finiks
Ono što me je na početku zabrinjavalo sada je ono što me oduševljava u ovome filmu. Mislim naravno na Finiksa kao izbor za novog Džokera. Prve slike sa snimanja Džokera i sama najava Finiksa me je stavila u poziciju koja ne prihvata postojanje takvog filma. Kada je prvi trejler izašao drugačije sam razmišljao, vidio sam potencijal i glumu.
Finiksa sam gledao u mnogim ulogama kao što su Walk the Line, The Master, Her, pa do manje poznatih filmova You Were Never Really Here i Irrational Man. Svi ovi filmovi govore o njegovoj odlično glumi i posvećenosti, ali kao Doker? Pitao sam se stalno da li je to prava odluka. Tek kada sam počeo gledati film u bioskopu, shvatio sam nakon pet minuta gledanja da je ovo remekdjelo.
Hoakin je za ovaj film osvojio Oskara za najboljeg glumca u glavnoj ulozi. Što je definitvno zaslužio. Finiksu je ovo prvi oskar, iako je već u prethodnim filmovima pokazao isti kvalitet glume. Što se tiče drugog oskara koji je ovaj film osvojio, za muziku, ne slažem se da je trebao dobiti.
I used to think that my life was a tragedy, but now I realize, it’s a fucking comedy.
Kao što već znamo ovo je drugi Džoker koji je dobio oskara, što je za jedan lik iz stripova koji je pozanti negativac u stvari osvojio srca miliona. Film možete gledati iz mnogih uglova, od utica društva na pojedinca, sistema na društvo, pojedinca na sve njih, moći koju ne koristimo kao društvo i sl. Na IMDb ima ocjenu 8,5/10 i nosi 50. mjesto na listi Top Rated Movies.
Spoilers Alert!
Godina je 1981. u Gothamu i za obične građane život nije lak. Na početku filma vidimo Artura kako stavlja šminku za masku klovna, posao koji radi, jer želi da bude komedijaš, ali od samog početka vidimo kako se društvo odnosi prema njemu. Klinci ga pretuku, vidimo odlazak psihijatrici, saznajemo da je Artur bio jedno vrijeme institucionalizovan, da živi sa majkom koja nije u najboljem stanju. Jedan od uzora mu je večernji šou Live With Murry Franklin (Robert De Niro).
Is it just me, or is it getting crazier out there? – Artur
Arturovo psihološko stanje se pogrošava kroz film, od toga da dobija otkaz kada mu ispadne pištolj u dječijoj bolnici, koji mu je prijatelj sa posla dao da se brani, a u isto vrijeme mu je namjestio da dobije otkaz. Pravo pucanje vidimo kada ga napadnu tri biznismena u vozu, koja ubije nakon što su ga počeli tući. On više nije moga trpiti nasilje društva nad njim, nije više želio da bude mrav koji svi gaze. Uzima svoju sudbinu u ruke. Od ovoga trenutka sve počinje ići na gore, njegova pshijatrica ga obavještava da se više neće vidjeti. Sljedeći pad je bio kada pročita pisma koje je njegova majka slala Tomasu Vejnu u kojem piše da je Artur njegov sin. To ga baca u bijes, čak pronalazi Tomasa i suočava ga sa istinom, ali to ne prihvata ozbiljno i govori mu da je njegova majka luda. Nakon toga odlazi na psihijatriju gdje je njegova majka navodno bila, tu saznaje istinu, on nije sin Tomasa niti njen si, on je usvojen. Njegova majka ga je maltretirala, kao i njen bivši momak, što je ostavilo posljedice na Artura koje vidimo kroz film.
For my whole life, I didn’t know if I even really existed. But I do, and people are starting to notice.
Ovo je trenutak kada on više nije Artur, postaje neko drugi, slobodniji, anarhističniji, postaje Džoker. Sve ovo ga je navelo čak i da ubije vlastitu majku u bolnici. Tada čak vidimo i olakšanje na njegovom licu, vidimo da je njegov um konačno slobodan. Kao veliko finale vidimo Artura u emisiji Marija, na kojoj priznaje da je on ubio trojcu biznismena i u tom zanosu ubija Marija koji ga je ismijavao u prethodnim emisijama. Tu ne osjećate problem što je on ubio nekoga, ja nikada nisam, svi su oni to na neki način zaslužili. Naravno niko ne zaslužuje da ga neko ubije zbog ismijavanja, ali opet nekako i zaslužuje.
Policija ga odvozi, ali masa ljudi, koji sada vide njega kao simbol anarhije i moći koju ljudi imaju u odnosu na elitu, ljudi više ne žele da ćute, ne žele da trpe vlast. Kao finalni kadar vidimo Artura kako pleše svoj ples uz jezivu muziku, vidimo ga slobodnog i konačno kao ono šta želi da bude. Vidimo ga kao Džokera.
Prašina sa Marsa 