Ono što od početka primijetite je simetrija u dosta scena. Što je za mene učinilo film zanimljivim, iako ta tehinka snimanja se koristi u dosta filmova kroz istoriju kinematografije. Muzika je mračnija i ova vezija je dosta sporija i nije nešto što nećete očekivati.
Gluma je uvijek problem kod filmova koji se pretvaraju da su u žanru horora, ovdje se to baš primijeti. Očigledno je da je režiser više vremena proveo u traženju lokacija za snimanje scena nego trudeći se da objasni glumcima da pojačaju svoj glas i glumu u određenim scenama. Ne postoji strašna scena ili jeziva, samo čudne scene, koje brzo zaboravite.
Hansel : Tell me the fairy tale again.
Gretel : It’s too scary, you’ll start seeing things that aren’t there.
Svi smo čuli za bajku o Ivici i Marici, sada imamo ponovo jednu priču o bajci i jedino novo šta ova verzija donosi je mala nota fantazije koje je vezana za Maricu (Sophia Lillis). Dok Ivica (Samuel Leakey) je napravljen kao lik zbunjenog dječaka koji ne zna šta se dešava oko njega, što je ok. Ali gluma vještice (Alice Krige) je bila jako dobra i njena pojava je bila fantastična.
Film je napravljen tako da naše junake zbunjuje, ostavlja ih nesigurno u situaciji u kojoj su se zatekli. Ali nama kao gledaocima objašnjava sve, znamo šta se dešava i na taj način otvara nam previše priču, pa i sami možemo očekivati šta će se desiti na kraju, ali možete očekitavi mali plot-twist, koji i nije nešto mnogo specijalan.
Šta reći o još jednom rebootu bajke koju smo slušali kao djeca. Kao što sam već naveo film je vizuelno odlično urađen, kao i muzika koja dodaje ambijentu tu notu za odličan film, ali gluma nije na tom nivou. Nemoj te se truditi da pogledate ovaj film, jer već znate šta će se desiti i kako će se završiti, osim nekih manjih promjena koje i realno nisu bitne, a njih možete saznati u nastavku teksta. Film je ima veliki potencijal koji nije iskoristio. Na IMDb ima ocjenu 5,3/10, što je očekivano i ok.
Spoilers Alert!
Film započinje naracijom, kao i mnogi drugi pokušavaju nam brzo objasniti kako vještica nastaje i kako Ivica i Marica napuštaju kuću. Odjednom oni šetaju šumom sami, neki lik ih spasi i ništa se ne promijeni. Oni nastavljaju sami putovati kroz šumu, Marica shvata da ima neke moći sa kojima komunicira sa okolinom, biljkama, može da osjeti šta one govore. Što se kasnije ispostavi da i nije najbolja u tome, kada pojedu otrovne gljive, pa malo tripuju u šumi. Ali to je sve što je drugačije od originalne bajke šta vas može navesti da je ovo drugačiji film.
Fairy tales have a way of getting into your head.
Ipak, ništa nije posebno u filmu kada je u pitanju priča. Marica i Ivica nailaze na kuću vještice, koja nije napravljena od slatkiša, ali u njoj se nalazi hrana, ukusna topla i za naše junake jako potrebna. Stara žena, vještica, ih prima u kuću, a oni olako prihvataju njeno gostoprimstvo. Kao da nije smunjivo da jedna stara žena koja sama živi ima toliko hrane da u jednom danu napravi. Pogotovo za njih dvoje koji su došli iz siromašne kuće. Ali ok.
Marica na kraju filma saznaje da ima iste moći kao vještica, koju ubije da bi spasila brata, ali će pokušati da ih iskoristi na bolji način.
Prašina sa Marsa 